Program rehabilitacije djeteta s cerebralnom paralizom obuhvaća sveobuhvatan pristup koji uključuje različite terapije i aktivnosti s ciljem poboljšanja funkcionalnih sposobnosti djeteta, smanjenja simptoma i povećanja kvalitete života. Program je individualiziran, prilagođen potrebama i sposobnostima svakog djeteta.

1. Fizioterapija: Pomoću fizioterapijskih vježbi nastoji se poboljšati motoričke sposobnosti djeteta, kao što su ravnoteža, koordinacija, snaga mišića i fleksibilnost. Cilj je smanjiti spastičnost, prevladati poteškoće u hodanju te omogućiti djeci veću pokretljivost.
2. Logopedija i terapija govora: Djeca s cerebralnom paralizom često imaju poteškoće u govoru i komunikaciji. Logopedski rad uključuje vježbe za poboljšanje artikulacije, razumijevanja govora, kao i razvoj drugih komunikacijskih vještina.
3. Ergoterapija: Terapija koja se fokusira na poboljšanje svakodnevnih vještina djeteta, kao što su hranjenje, odijevanje, pisanje i druge aktivnosti koje su važne za samostalnost u životu.
4. Rad sa specijalistima: Pored fizioterapeuta, logopeda i ergoterapeuta, djeca s cerebralnom paralizom često rade i sa psihologom, neurologom, ortopedom i drugim specijalistima koji prate napredak djeteta i prilagođavaju terapije prema potrebama.
5. Ortopedski tretman: Mnogi mališani s cerebralnom paralizom koriste ortopedske pomagala, kao što su ortoze, proteze ili invalidska kolica, koja im pomažu u održavanju ravnoteže i smanjuju naprezanje zglobova.
6. Kognitivna terapija: Razvoj mentalnih i kognitivnih sposobnosti, kao što su pažnja, pamćenje i rješavanje problema, važan je segment rehabilitacije. Terapija pomaže djetetu da razvije intelektualne sposobnosti i poveća samopouzdanje.
7. Sportska terapija: Sport im pomaže da poboljšaju motoričke vještine, emocionalno zdravlje, socijalne vještine, povećaju svoje samopouzdanje, potiče ih na nezavisnost i uči timskom radu i disciplini.
8. Socijalna i emocionalna podrška: Djeca s cerebralnom paralizom često se suočavaju s emocionalnim izazovima zbog svojih ograničenja, pa je važan rad s psihologom i obiteljima u cilju izgradnje emocionalne stabilnosti i socijalnih vještina.
9. Obrazovni programi i integracija u zajednicu: Djeca s cerebralnom paralizom trebaju podršku u obrazovanju, koja može uključivati prilagodbu učionica, asistenciju učitelja, kao i korištenje specijaliziranih obrazovnih materijala.

Rehabilitacija se provodi kontinuirano, a terapije se nadopunjuju kako bi se ostvarili najbolji mogući rezultati za dijete. Pružanje sveobuhvatne rehabilitacije doprinosi fizičkom, emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta, čime se povećava njegovu samostalnost i kvalitetu života.