Djeca s poremećajima iz autističnog spektra

Program rehabilitacije djeteta s autizmom obuhvaća različite pristupe i aktivnosti koje su prilagođene potrebama djeteta i mogu uključivati nekoliko ključnih komponenata, ovisno o težini i vrsti autizma. Glavni ciljevi rehabilitacije su razvoj socijalnih vještina, komunikacijskih sposobnosti, samostalnosti i smanjenje nepoželjnih ponašanja.

  1. Rana intervencija: Provodi se što ranije, često već od 2. godine života, kako bi se pomoglo djetetu u razvoju osnovnih vještina. Ova intervencija uključuje terapije koje ciljaju na poboljšanje komunikacije, socijalizacije, ponašanja i samostalnosti.
  2. Terapija govora i jezika: Pomaže djetetu u razvoju verbalnih i neverbalnih komunikacijskih vještina.
  3. Koristi se za djecu koja imaju poteškoće u razumijevanju jezika, govoru, izražavanju misli i emocija.
  4. Terapija ponašanja (ABA - Applied Behavior Analysis): Temeljena je na primjeni principa učenja kako bi se promijenila specifična ponašanja. Uči dijete kako reagirati u određenim situacijama, nagrađuje poželjno ponašanje i smanjuje neželjena ponašanja.
  5. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT): Pomoć u razumijevanju i promjeni negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja. Koristi se za stariju djecu i adolescente koji imaju poteškoće u suočavanju sa stresom, anksioznošću ili emocijama.
  6. Terapija senzorne integracije: Koristi se za djecu koja imaju poteškoće u procesu obrade senzorne informacije (npr. zvukovi, svjetlost, teksture). Cilj je pomoći djetetu da bolje odgovori na okolinu i razvije sposobnost za samopomoć.
  7. Socijalne vještine: Djeca s autizmom često imaju poteškoće u socijalnoj interakciji i razumijevanju socijalnih signala. Programi rehabilitacije uključuju igre u kojima djeca uče kako komunicirati, dijeliti, prepoznavati emocije drugih i razvijati prijateljstva.
  8. Sportska terapija: Sport može imati mnoge pozitivne učinke na dijete s autizmom poput pozitivnog utjecaja fizičke aktivnosti na zdravlje, poboljšanje socijalnih vještina, smanjenje stresa i anksioznosti, povećanje samopouzdanja, poboljšanje koncentracije i fokusa, usvajanje rutina i struktura i razvijanje motoričkih vještina
  9. Podrška obitelji: Obitelj je ključni dio rehabilitacije, jer roditelji i skrbnici igraju vitalnu ulogu u svakodnevnoj podršci djetetu. Pružaju se edukacije i savjeti roditeljima kako bi se lakše nosili s izazovima i pružili podršku djetetu u svakodnevnim situacijama.
  10. Podrška u obrazovanju: Specijalizirani obrazovni programi mogu biti uključeni, uključujući prilagodbe u školama, asistente u nastavi i dodatne edukacije koje pomažu djetetu da uči u skladu s vlastitim potrebama.

Svaka terapija i intervencija obično je specifično prilagođena prema potrebama djeteta i mogu se mijenjati kako dijete raste i razvija se. Tim stručnjaka poput logopeda, psihologa, pedagoga i terapeuta surađuje kako bi stvorio sveobuhvatan plan rehabilitacije.