Sport može imati mnoge pozitivne učinke na dijete s glasovno-govornim oštećenjima, kako fizičke, tako i emocionalne.

1. Poboljšanje samopouzdanja i socijalnih vještina: Djeca s glasovno-govornim oštećenjima često se mogu osjećati izolirano ili nesigurno u društvenim situacijama. Sport im može pomoći u izgradnji samopouzdanja jer im omogućuje da se izraze na način koji nije nužno vezan za govor. Također, kroz timske igre ili grupne aktivnosti djeca mogu učiti kako komunicirati i surađivati s vršnjacima.
2. Razvijanje koordinacije i motoričkih vještina: Sport može pomoći u razvoju fine i grube motorike, što je korisno za djecu s glasovno-govornim oštećenjima jer može poboljšati njihovu fizičku koordinaciju, koja je ponekad povezana s razvojem govora.
3. Podrška u verbalnoj komunikaciji: U mnogim sportovima, komunikacija nije uvijek verbalna, ali djeca mogu učiti geste, znakove ili druge načine neverbalne komunikacije koji im pomažu u interakciji s trenerima i suigračima. To može smanjiti stres vezan za verbalnu komunikaciju i potaknuti dijete da se lakše uklopi u grupu.
4. Povećanje motivacije za rehabilitaciju: Uključivanje u sport može motivirati dijete da se aktivno uključi u terapije koje su potrebne za poboljšanje glasovnih i govornih vještina. Djeca često imaju veću volju za sudjelovanjem u terapijama ako imaju jasnu motivaciju u vidu sportskih aktivnosti.
5. Unapređenje emocionalnog razvoja: Sport pruža mogućnost za upravljanje emocijama kroz iskustva pobjeda i poraza, što je izuzetno važno za djecu koja se suočavaju s izazovima u životu. Sport može pomoći djeci da se nose s frustracijama, nauče strpljenje i razvijaju emocionalnu otpornost.
6. Izgradnja discipline i samokontrole: Sport također pomaže u razvoju discipline, koncentracije i sposobnosti za usmjerenje pozornosti, što može biti korisno za djecu s glasovno-govornim oštećenjima koji se možda susreću s izazovima u održavanju pažnje ili usmjeravanju na konkretne zadatke.

Sport je vrlo koristan alat u cjelokupnom razvoju djeteta s glasovno-govornim oštećenjima, jer nudi priliku za fizički i emocionalni razvoj, te socijalnu inkluziju i komunikaciju na način koji nije nužno povezan s govorom.

 

PREPORUČENI SPORTOVI:

Za djecu s glasovno-govornim oštećenjem, najbolje je odabrati sportove koji omogućuju aktivnu fizičku interakciju, razvijaju socijalne vještine i potiču neverbalnu komunikaciju.

1. Plivanje: Plivanje je individualni sport koji omogućava djeci da se fokusiraju na svoje tijelo i fizičke vještine, bez potrebe za verbalnom komunikacijom. Osim toga, voda može imati umirujući učinak, smanjujući stres i anksioznost. Plivanje također poboljšava koordinaciju, ravnotežu i motoriku. Razvija koordinaciju tijela, poboljšava disanje i kontrolu nad tijelom. Plivači također često koriste vizualne signale (npr. rukom) za komunikaciju.
2. Gimnastika: Gimnastika pomaže u razvoju fizičke spretnosti, ravnoteže, fleksibilnosti i snage. Za djecu s govornim oštećenjima, gimnastika može biti idealna jer uključuje puno vizualnih uputa i demonstracija. Razvija tjelesnu koordinaciju, snagu i fleksibilnost, a kroz grupne treninge djeca mogu učiti socijalne vještine bez prevelikog oslanjanja na verbalnu komunikaciju.
3. Košarka ili nogomet: Iako su to timski sportovi koji obično uključuju verbalnu komunikaciju, za djecu s glasovno-govornim oštećenjima, ova vrsta sporta može biti korisna jer se puno važnih signala može prenositi neverbalno – kroz geste, pogled, pozicije tijela. Dodatno, sportovi poput nogometa i košarke promiču timsku suradnju, socijalizaciju i fizičku aktivnost. Potiču suradnju, poboljšava motoričke sposobnosti i pomaže u izgradnji socijalnih vještina.
4. Karate ili druge borilačke vještine: Borilačke vještine često se temelje na disciplini, poštovanju i tijelu, s puno fizičkih uputa i demonstracija. Ovaj sport može biti koristan jer uključuje fizičku aktivnost, ali i mentalnu koncentraciju, što pomaže djeci da se usmjere na razvoj vještina. Razvijaju fizičku snagu, samodisciplinu, koncentraciju i socijalne vještine u grupi. Borilačke vještine često uključuju neverbalnu komunikaciju (poput demonstracija i gestikulacija).
5. Stolni tenis: Pomaže u razvoju koordinacije ruku i očiju. Brzi refleksi i reakcije mogu pomoći djeci da se fokusiraju na pravilan izgovor i koordinaciju glasa s pokretima. Također, sport se često igra u tišini, što može pomoći djeci s govornim poremećajem u razvijanju koncentracije.
6. Biciklizam: Biciklizam je još jedan sport koji ne zahtijeva verbalnu komunikaciju i može biti vrlo koristan za djecu koja žele poboljšati ravnotežu, koordinaciju i izdržljivost. Također je sjajan za samostalnu aktivnost i socijalizaciju u grupama. Pomaže u razvoju motorike, ravnoteže i fizičke izdržljivosti. Biciklizam može biti i obiteljska aktivnost, što dodatno potiče socijalnu povezanost.

Važno je u svakom slučaju provoditi aktivnosti koje uključuju neverbalnu komunikaciju, kao što su gestikulacije, pokazivanje putem demonstracija ili korištenje znakova. Izbor sporta ovisi o djetetovim interesima, sposobnostima i preferencijama. Najučinkovitiji pristup je stvoriti okruženje koje je poticajno, razumljivo i koje omogućuje djeci da se osjećaju uključeno, bez obzira na njihove glasovne ili govorne prepreke.